viktorpetrovic











{9 januara, 2012}   NEMAM

06.01.2012.

 

 

Ne tako davno, pre samo četiri godine, u svom novinarskom i umetničkom nadahnuću, napisala sam članak pod naslovom  “Imam”.

Sada, 2012 godine, na Badnji dan, opet sam dobila to isto nadahnuće, samo što će mi se članak, ovoga puta zvati “Nemam”.

 

I stvarno, nemam mnogo godina da se zovem starom, a nemam ih ni malo da bi me zvali mladom. Nemam stalni posao, iako derem petu deceniju; Moj muž ga uopšte nema! On sitni šestu deceniju!

Nemam decu vunderkinde! Moje su prosečno lenje i nemaju jasnu viziju svoje budućnosti! To što nemaju samopouzdanja, imaju sigurno od mene!

Starija nema nade da položi Rimsko pravo, kod nekog profesora Žike, jer je njegov tron, bezmalo Rimski! Mladja  bezuspešno pokušava da se pronadje u obimnom gimnazijskom gradivu i sad od toga nemamo ništa, osim što nam dete nema apetit, za sve osim za slatkiše!

Nemam roditelje. Prvo mi se mama preselila u rajsko naselje, nakon lekara koji nije imao ni znanja, ni morala da joj život spasi. Tata je, nemajući svoj oslonac, devet godina kasnije otišao k njoj. Tako da nas troje, njihove dece nemamo više drvo na koje da se oslonimo!

 

U medjuvremenu je u Srbiji počela da se širi epidemija nemanja!

Neki su gubili posao, drugi obraz da bi ga sačuvali.

Nekima je nedostajao novac, a drugima čast, pa sad novca imaju na pretek!

Nemam više iluzija da ću u evropsku uniju! Čak ako u nju i puste Srbiju! Sa mojim nemanjem, idealna sam za Petlovo brdo!

A šta tek tu nema!

Nema parka, jer ga ima u centru!

Nemavila, jer su na Dedinju!

Nema kulture, jer šta će nam!

Nema više ni dobre, stare periferije!

Nema, jer ima nas mnogo zatvorenih po kućama, u strahu od sutrašnjice i bede što steže sve jače! Čak nema ni dovoljno kontejnera za sve!

Nemam para na karticama, al još uvek imitairam imanje! Kupujem na “odložene kartice” i nemam osećaj bede iako ona ite kako oseća mene!

Nemam više puno prijatelja! Ovo malo što imaju mene, nemaju kud drugde!

Svi zajedno, nemamo više vere u bolje sutra, koje čekamo da svane poslednjih dve decenije!

Volela bih još da vam pišem ali nemam više strpljenja!

Umorim se mnogo od nemanja!

A vi?

 

 

 

Ljiljana Petrović

 



Postavi komentar

et cetera